SUMOROVAC (Veliki Sumorovac 912 m)

Za Sumorovac se može reći da je najšumovitija planina na Homolju. A i sam vrh je u šumi. Ova tura je zgodna za kratke, jesenje dane. Tada se može uživati u lepim pogledima, na putu do vrha, kao i u divnom jesenjem koloritu okolnih brda i planina.

Staza počinje u selu Bistrica. Razdaljina Beograd-Bistrica je 125 km, što je oko 2 sata vožnje. Putuje se autoputem Beograd-Niš, pa se, kod Požarevca, isključuje sa autoputa. Prati se putokaz za Petrovac, prolazi kroz istoimeni grad i, malo pre banje Ždrelo, skreće prema selu Bistrica.

Selo Bistrica je selo sa najviše vodenica u Srbiji. Neke od njih stare su i po 200 godina! Mislim da sam ih izbrojao osam, minimum. Bistrica je rodno mesto (i mesto večnog počinka) prvog srpskog olimpijca, Dragutina Tomaševića. Dragutin Tomašević učestvovao je na Olimpijskim igrama u Stokholmu, 1912. godine. Poginuo je 1915. godine, u Prvom svetskom ratu, sa samo 25 godina. Ostaće zapamćen po tome što se, 1909. godine, trkao sa vozom, „Ćirom“, na relaciji Požarevac-Petrovac, i – pobedio!

Kada uđete u Bistricu, pratite putokaze ka vodenicama, valjavicama i pomeljarama, tj. samo vozite pravo, do kraja asfalta. Tu ćete videte tablu, na kojoj piše „Crkva-1300 m“. Tu počinje makadamska staza, koja vas vodi do, 1300 metara udaljene, crkve. Može se i kolima doći do crkve; makadamski put nije toliko loš. Sve vreme se šetate pored reke Bistrice, po kojoj je selo i dobilo ime.

DSCN0012
Bistrička vodenica

Na mestu crkve Sv. Konstantina i Jelene, nekada se nalazio manastir Đerinac. Prvobitno se manastir zvao Ravanje. Zapisi o njemu potiču iz 15. veka. U 17. veku, Turci su porušili manastir. Obnovljen je tek 1937. godine, ali kao crkva, posvećena Sv. Konstantinu i Jeleni. Na dan Sv. Konstantina i Jelene organizuje se sabor, u okolini crkve.

Kada se približite crkvi, ugledaćete dve staze, levo (gore) i desno (dole). Prava staza je ova desna. Levom stazom ćete se vratiti nazad, nakon uspona na Sumorovac. Desna staza vas vodi do velikog odmorišta, koje je 20 metara udaljeno od crkve. Tu se nalaze klupe za odmor, kao i jedna manja pozornica, koja se koristi u vreme saborovanja. Tu je i izvor lekovite vode.

Od ovog mesta kreće uspon na Lukin kamen i Sumorovac. Pređe se most i krene levo i nakon 20 metara skreće naglo desno i uzbrdo, pored durungare (kolibe) Petrovića. Međutim, ako ne skrenete desno, već nastavite pravo, nekih 300 metara, doći ćete do jedne vodenice. Nastavite još koji metar, iza te vodenice, i ugledaćte nekoliko koliba. Tu se nalazi jedan fantastičan vodopad! Nedaleko od ovog mesta, nalazi se izvor reke Bistrice.

Vratite se nazad, do skretanja za Lukin kamen.

Staza do Lukinog kamena (515 m) je odlično markirana i dugačka je 3,5 km. To je oko sat i po hoda, uz savlađivanje visinske razlike od 300 m.

Sa Lukinog kamena, Vukan je na dohvat ruke. Tridesetak metara ispod Lukinog kamena, stoji drveni krst. Ispod krsta, u dolini, vidi se manastir Reškovica (14. vek), zadužbina kneza Lazara, i selo Ždrelo. Malo pre Lukinog kamena, staza skreće desno, u šumu, i vodi do manastira Reškovica. Od manastira se isto može doći do vrha Sumorovca, ali je taj put duži.

Od Lukinog kamena, staza vodi do Velikog Sumorovca (912 m). Međutim, markacija više nema! Tako je sve do podnožja Velikog Sumorovca, gde se markacije opet pojavljuju. Morate uključiti neku aplikaciju ili GPS, kako biste našli pravu stazu do Sumorovca. Od Lukinog kamena, pratite glavnu stazu i držite desni pravac, dok ne siđete u korito jednog potoka, ispod vrha Strnjak (709 m). Pratite stazu, iznad potoka, i idite samo pravo. Pređite potok i idite nagore. Izaći ćete na raskrsnicu makadamskih puteva. Ispred vas je Mali Sumorovac (741 m), desno je Strnjak (709 m), a levo Veliki Sumorovac (912 m). Krenite levo i uzbrdo. Ugledaćete markacije.

Ulazite u šumu i, nakon 2 km hoda (45 min.), izlazite na Veliki Sumorovac.

Od Lukinog kamena, do Velikog Sumorovca, ima oko 5,5 km (2 sata hoda). Od početne tačke, tj, od centra sela, pa do Velikog Sumorovca, ima oko 10 km (700 m uspona).

S obzirom da je vrh u šumi, pogled je nikakav. Ali, nekih 200 m pre vrha, nalazi se jedan lep vidikovac. Nažalost, magla nam je uskratila pogled na Vukan, Vrata, Kobilju glavu i ostale vrhove Homolja.

Sa vrha se spuštate na drugu stranu; ne vraćate se istom stazom nazad. Pratite sveže markacije i, na raskrsnici markacija, na jednom drvetu, idite levo. Pratite markacije do glavnog, makadamskog puta. Na makadamskom putu, markacije će nestati, nakon nekog vremena. Ovde je opet potrebna pomoć navigacije, kako biste došli do crkve Sv. Konstantina i Jelene. Od vrha, do crkve, potrebno je preći 7 km (2,5 časa hoda). Usput ćete uživati u prelepim pogledima na Homoljske planine.

Lepa jesenja tura, veoma sadržajna i zanimljiva. Mi smo ukupno prešli 18,5 km, za 6,5 sati hoda, uključujući i pauze. Mana je što, od Lukinog kamena, staza nije obeležena, sve do podnožja Sumorovca. I što, nakon silaska sa Velikog Sumorovca, markacija opet nestaje. Naravno, sve se to pokrije navigacijom ili dobrom mapom. Tako da tura ipak nije za neiskusne planinare, već za one koje umeju da barataju sa kartom i koji se dobro orijentišu u prostoru.

Novembar 2020 god.


Powered by http://wordpress.org/ and http://www.hqpremiumthemes.com/