GOČ (Ljukten 1216 m)

Goč je planina koja se izdiže iznad Vrnjačke Banje. Neobično je lepa i na mnogim mestima prošarana četinarima, tako da dosta podseća na Kopaonik, koji se i nalazi relativno blizu. Najviši vrh je Ljukten (1216 m).

Od Beograda do Vrnjačke Banje ima oko 200 km (2,5 sata vožnje). I još pola sata vožnje (15 km) do Gočkog jezera (Selište), početne tačke uspona na Ljukten. Jezero se nalazi na 950 m.n.v.

Od jezera postoji nekoliko varijanti uspona na Ljukten. Možete se opredeliti za kraći i lakši uspon, ili za duži i teži.

Ukoliko se odlučite za kraću varijantu, pratite asfaltni put koji zavija uzbrdo, iza jezera. Na kraju asfalta počinje makadam. Odatle je do vrha potrebno oko 2 km (1 sat hoda). Staza nije markirana, ali to ne predstavlja problem, jer se Ljukten jasno vidi ispred vas. Vidljiva staza odvešće vas pravo na vrh.

Druga varijanta, za koju sam se ja opredelio, je znatno teža. S obzirom da ni ta staza nije markirana (iako postoje neke bele oznake), neophodno je koristiti GPS ili neku aplikaciju sa ucrtanim stazama.

Dakle, vratite se unazad, od jezera, i na ovom mestu skrenite levo, na asfaltni put koji vodi nadole.

Ukoliko krenete ovom stazom, na ovom mestu skrenite desno (neka vam drvo bude orijentir):

Sledeće skretanje je na ovom mestu – nadesno i nadole:

Dok se krećete ovom stazom, dominira pogled na planinu Željin (1784 m). Ispred vas će se ukazati Golo brdo (1066 m), jedan veoma interesantan vrh. Preporučujem da se popnete na njega, jer zaista ima šta da se vidi.

Staza do vrha Golog brda vodi iza kuće na slici:

Nađite put u gustom rastinju, iza kuće, i za 5 minuta bićete na vrhu. Od jezera, do Golog brda, ima oko pola sata hoda (2 km). Sa Golog brda se odlično vidi Ljukten i jedan metar niži Mali Ljukten. Tu je i nezaobilazni Željin, a u daljini se vide Stolovi.

Da biste nastavili prema Ljuktenu, siđite sa Golog brda na put kojim ste došli i sledite aplikaciju. Ili uradite kao što sam ja uradio; spustite se levo od vrha, nekih 200 m kroz šumu, strmom padinom, pored potoka, na stazu koja se vidi sa Golog brda. Samo pratite aplikaciju. Ljukten je jako blizu odavde, nekih 3 km (sat vremena hoda). Ja sam ubrzo (nakon 300m) rešio da skratim put i pređem reku, i tako uđem na makadamsku stazu, koja vodi uzbrdo, prema vrhu. Ta staza me je dovela do jednog suvog potoka.

Uređaj je pokazivao da moram da se krećem uz potok, nagore, što je prilično naporno. Ta deonica nije dugačka, oko 1 km, ali nije baš laka za kretanje. Na kraju potoka, tj, na njegovom vrhu, račvaju se staze na levo i desno. Idite desnom stranom i za 5 minuta ćete izbiti na proplanak, na kome se nalazi staza koja vodi pravo na vrh. Odavde je lako; do Ljuktena nema ni 15 minuta hoda.

A na vrhu – bajka! Moj tip vrha; pogled puca na sve strane! Vide se Željin, Stolovi, tvrđava Koznik, Ravna planina, Kopaonik u daljini… Prelepo!

Od Ljuktena odšetajte na Mali Ljukten (5 minuta). Vratite se ponovo na Ljukten i potražite lakšu stazu, koja vas vraća na asfaltni put iznad jezera. Ako sve dobro uklopite, preći ćete 10-12 km za 4 sata hoda. Što vam ostavlja sasvim dovoljno vremena da uživate u prelepim prizorima sa vrha Goča.

Ako se vraćate obilaznicom oko Kraljeva, posetite manastir Sv. Petke, u selu Stubal.

Goč je zaista prelepa planina i velika je šteta što su staze neobeležene. Zapravo, od mesta Mitrovo polje ima jedna obeležena staza (plavo-bele markacije) do vrha, ali su oznake prilično izbledele. Nadajmo se da će se u bliskoj budućnosti to promeniti.

Septembar 2020. god.


Powered by http://wordpress.org/ and http://www.hqpremiumthemes.com/